Sue Weeding, suosnivačica utočišta za konje u Španjolskoj, vidjela je to uvijek iznova: svjetlost je potpuno nestala iz očiju konja koji su bili zanemareni ili zlostavljani, piše thedodo
To je bio slučaj s jednim najnovijih spašavanja koja su stigla u Easy Horse Care Rescue Center (EHCRC) u Alicanteu.
“Kad je ušla, bila je poput kuće sa zastorima navučenim na svim prozorima”, rekao je Weeding za The Dodo. “Tako je s toliko spašenih konja: tamo nema ničega, ništa ne odaju, ne gledaju ih očima. Neće otkriti ništa o sebi.”
Sada nazvana Tamarisk, kobila je došla s još jednim mlađim konjem prošli mjesec nakon što ih je policija zaplijenila od vlasnika koji ih je u biti izgladnjivao. Tamarisk je bila u tako lošem stanju da su spasioci procijenili da je stara oko 20 godina. Tada su otkrili da je imala samo 9 godina.
“Kada je spašena, bila je u tako slabom stanju da je mogla umrijeti”, rekao je Weeding. “Bilo je vrlo brzo.”
Tamarisk nije mogla čak ni leći u svojoj novoj staji — spasioci su bili zabrinuti da bi joj kosti kuka mogle probušiti kožu, ako to pokuša. Također je bila prekrivena ožiljcima i pokazivala je tjelesno propadanje kobile koja je cijeli život korištena za rasplod.
“Bila je ozbiljno dehidrirana, ozbiljno pothranjena”, rekao je Weeding. “Bila je potpuno utučena u zemlju. Posvuda je u ožiljcima. Bog zna što je morala učiniti. Nikada nismo vidjeli mladog konja tako slomljenog.”
To što Tamarisk nikoga nije htjela pogledati u oči bilo je posebno zabrinjavajuće, budući da je jedan od načina na koji joj je prijeko potreban bio emocionalni oporavak.
Tu su još jednom ušli strpljenje i vrijeme. Weeding je navikla čekati mjesecima i mjesecima da joj konji konačno povjeruju. Provela je vrijeme samo stojeći uz Tamarisk, gladeći svoju kosu koja je pobijeljela na mjestima gdje je imala ožiljke.
Uskoro se izgladnjeli konj malo opustio. Čak je ponovno počela jesti – i odbijala je prestati.
“Sada stvarno možemo unijeti hranu u nju”, rekao je Weeding. “Ona jede i dajemo joj onoliko koliko može pojesti. I jednostavno ne prestaje jesti. Tako je dirljivo vidjeti ih kako se ovako vraćaju.”
Tada se dogodilo nešto uistinu lijepo: Tamarisk je počela podizati glavu dovoljno da pogleda ženu koja ju je spasila u oči.
“Sada ima sjajne oči, uši su joj podignute, budna je”, rekao je Weeding. “Kao da se veo podigao i ona zapravo gleda u stvari… Malo me gleda u oči.”
Weeding je kobilu odlučio nazvati Tamarisk, što je posebno osobno ime za Weedinga.
“Njeno me lice podsjeća na Tamariska, konja kojeg sam prije mnogo godina imao u Engleskoj,” rekao je Weeding. “Kada imenujete ove životinje, ne žurite s tim; nekako ležiš tamo noću i razmišljaš: ‘Da je nazovemo ovako, da je nazovemo onako?’ Češće nego kad si zapravo s njima, radiš nešto s njima, ime ti iznenada iskoči u mozgu i točno znaš kako ćeš je nazvati.”
Weeding je očekivao da će trebati puno više vremena da se Tamarisk oživi. Zadovoljna je što je nakon samo nekoliko tjedana toliko napredovala. “Pretpostavljam da će uvijek biti zabrinuta zbog novih ljudi,” rekla je, “ali za mene je najdivnija stvar to što su zavjese razmaknute i njihove oči ponovno vidite žive.”
Ljudi u EHCRC-u spasili su više od 100 zlostavljanih i zanemarenih konja i magaraca iz cijele Španjolske — i godinama surađuju s policijom kako bi pomogli policiji da shvati kako uočiti zlostavljanje životinja i spasiti živote poput Tamariskova.
“Toliko toga možete zaključiti iz ponašanja konja, kako vas gleda i kako se ponaša u vašoj blizini”, dodao je Weeding. “Ona tako zaslužuje sve što ćemo joj dati.”
Izvor: thedodo.com